prozelita

prozelita
m odm. jak ż IV, CMs. \prozelitaicie; lm M. \prozelitaici, DB. \prozelitatów
«nowy wyznawca jakiejś wiary; gorliwy wyznawca, krzewiciel jakichś nowych dla siebie poglądów»

Głosić coś z zapałem prozelity.

‹z gr.

Słownik języka polskiego . 2013.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • prozelită — prozelítă s. f., pl. prozelíte Trimis de siveco, 10.08.2004. Sursa: Dicţionar ortografic …   Dicționar Român

  • prozelítã — s. f., pl. prozelíte …   Romanian orthography

  • prozèlīt — m 〈G prozelíta〉 1. {{001f}}rel. novi, gorljivi obraćenik u vjeru 2. {{001f}}pren. podr. onaj koji je nedavno promijenio mišljenje, stranku i sl. ✧ {{001f}}njem. ← grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prozèlītski — pril. kao prozelit, na način prozelita …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prozelit — prozèlīt m <G prozelíta> DEFINICIJA 1. rel. novi, gorljivi obraćenik u vjeru 2. pren. podr. onaj koji je nedavno promijenio mišljenje, stranku i sl. ETIMOLOGIJA njem. Proselyt ← grč. prosḗlytos ≃ prosḗlythos: došljak ≃ prosérkhesthai:… …   Hrvatski jezični portal

  • prozelitski — prozèlītski pril. DEFINICIJA kao prozelit, na način prozelita ETIMOLOGIJA vidi prozelit …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”