- starokatolik
- m III, DB. -a, N. \starokatolikkiem; lm M. \starokatolikicy, DB. -ówrel. «członek katolickiej grupy wyznaniowej powstałej w 1871 r. jako opozycja wobec ogłoszenia dogmatu o nieomylności papieża»
Słownik języka polskiego . 2013.
starokatolik
Look at other dictionaries:
starokatolik — starokàtolik (starokȁtolik) m <V iče, N mn ici> DEFINICIJA pripadnik Starokatoličke crkve (Hrvatska starokatolička crkva) ETIMOLOGIJA staro + v. katolik … Hrvatski jezični portal
starokàtolik — (starokȁtolik) m (starokàtolkinja ž) 〈V iče, N mn ici〉 pripadnik Starokatoličke crkve [Hrvatska starokatolička crkva] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stárokatólik — a m (ȃ ọ̑) starokatoličan … Slovar slovenskega knjižnega jezika
starokatolički — starokàtolički pril. DEFINICIJA kao starokatolik, na način starokatolika ETIMOLOGIJA vidi starokatolik … Hrvatski jezični portal
starokatolkinja — starokàtolkinja ž DEFINICIJA v. starokatolik ETIMOLOGIJA vidi starokatolik … Hrvatski jezični portal
starokàtolički — pril. kao starokatolik, na način starokatolika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
starokatolicki — starokatolickiccy przym. od starokatolik Parafia starokatolicka … Słownik języka polskiego
starokatolički — starokàtoličkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na starokatolike SINTAGMA Starokatolička crkva rel. kršćanska vjerska zajednica, nastavlja tradiciju hrvatskog jezika u bogoslužju, odvojena je od Rimokatoličke crkve, odbacuje papin primat i celibat … Hrvatski jezični portal
