akolita

akolita
m odm. jak ż IV, CMs. \akolitaicie; lm M. \akolitaici, DB. \akolitatów
1. książk. «osoba przebywająca często w czyimś towarzystwie, będąca czyimś zwolennikiem, poplecznikiem»

Być czyimś akolitą.

2. rel. «osoba duchowna w kościele katolickim mająca ostatnie z czterech niższych święceń»
‹gr.›

Słownik języka polskiego . 2013.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • akolit — akòlīt m <G akolíta> DEFINICIJA 1. rel. vjernik laik kojemu je povjerena služba pomaganja svećeniku ili đakonu, posebice za vrijeme mise; ministrant 2. svijećnjak od dvije svijeće koji akoliti nose na svečanim misama 3. pren. onaj tko… …   Hrvatski jezični portal

  • akolitirati — akolitírati (Ø, komu) dv. <prez. akolìtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA (iz)vršiti službu akolita ETIMOLOGIJA vidi akolit …   Hrvatski jezični portal

  • eksorcíst — a m (ȋ) rel. pripravnik za duhovniški poklic, za stopnjo nižji od akolita: lektorji in eksorcisti …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”