- alomorf
- m IV, D. -u, Ms. \alomorffie; lm M. -yjęz. «funkcjonalnie obojętny wariant morfemu (np. męk-║mąk-║męcz- w wyrazach męka, mąk, męczyć)»‹z gr.›
Słownik języka polskiego . 2013.
Słownik języka polskiego . 2013.
alomorf — ALOMÓRF s.n. 1. Fiecare dintre formele distincte (cristaline) ale aceleiaşi substanţe; substanţă cu mai multe forme. 2. (lingv.) Una sau mai multe forme ale aceluiaşi morfem al unei limbi. [pl. fe. / < fr. allomorphe, engl. allomorph, cf. gr.… … Dicționar Român
alomórf — a m (ọ̑) lingv. varianta morfema zaradi spremenjenega okolja: predlog h je alomorf predloga k … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ȁlofōn — m lingv. kombinatorna inačica fonema (npr. različit izgovor n u riječi novac i u riječi banka), {{c=1}}usp. {{ref}}fonem{{/ref}}, {{ref}}alomorf{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mòrfēm — m 〈G morféma〉 gram. najmanja jezična jedinica koja ima razlikovnu vrijednost i svoje značenje (kućA – A znači »nominativ jednine, deklinacije koja u nominativu ima a, u genitivu ē«; u riječi učiTELJ – TELJ znači »vršilac radnje«), {{c=1}}usp.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
morfem — mòrfēm m <G morféma> DEFINICIJA gram. najmanja jezična jedinica koja ima razlikovnu vrijednost i svoje značenje (kućA A znači »nominativ jednine, deklinacije koja u nominativu ima a, u genitivu ē«; u riječi učiTELJ TELJ znači »vršilac… … Hrvatski jezični portal