- orfik
- m III, DB. -a, N. \orfikkiem; lm M. \orfikicy, DB. -ów«w starożytnej Grecji: poeta, zwolennik sekty religijno-mistycznej, której założycielem miał być Orfeusz»
Słownik języka polskiego . 2013.
Słownik języka polskiego . 2013.
òrfik — m 〈V iče, N mn ici〉 pov. rel. pripadnik mistične sekte u Grčkoj (6. st. pr. Kr.) koja je obećavala vječno blaženstvo asketima i onima koji se redovito čiste od grijeha ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
orfik — òrfik m <V iče, N mn ici> DEFINICIJA pov. rel. pripadnik mistične sekte u Grčkoj (6. st. pr. Kr.) koja je obećavala vječno blaženstvo asketima i onima koji se redovito čiste od grijeha ETIMOLOGIJA grč. orphikoí ← orphikós: Orfejev, orfejski … Hrvatski jezični portal
órfik — a m (ọ) filoz. pripadnik orfizma: skupina orfikov … Slovar slovenskega knjižnega jezika
orfizam — orfìzam m <G zma> DEFINICIJA 1. orfičko učenje, usp. orfik 2. pov. umj. trend u kubističkom slikarstvu koji je boji davao najveću važnost (R. Delaunay, S. Delaunay, F. Leger, F. Picabia, M. Duchamp); ime 1912. dao G. Apollinaire radi… … Hrvatski jezični portal
orfìzam — m 〈G zma〉 1. {{001f}}orfičko učenje, {{c=1}}usp. {{ref}}orfik{{/ref}} 2. {{001f}}pov. umj. smjer u kubističkom slikarstvu koji je boji davao najveću važnost (R. Delaunay, S. Delaunay, F. Leger, F. Picabia, M. Duchamp) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
orfički — òrfičkī prid. DEFINICIJA 1. koji pripada orficima, koji se odnosi na orfike [orfička sekta] 2. pren. koji je tajanstven; misteriozan ETIMOLOGIJA vidi orfik … Hrvatski jezični portal
orfist — òrfist m DEFINICIJA pristalica orfizma, onaj koji širi ideje orfizma ETIMOLOGIJA vidi orfik … Hrvatski jezični portal
orfistički — orfìstičkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na orfizam i orfiste ETIMOLOGIJA vidi orfik … Hrvatski jezični portal
orfistički — orfìstički pril. DEFINICIJA kao orfist, na način orfista ETIMOLOGIJA vidi orfik … Hrvatski jezični portal
orfistkinja — òrfistkinja (òrfistica) ž DEFINICIJA v. orfist ETIMOLOGIJA vidi orfik … Hrvatski jezični portal